Partizanka sa pet zvjezdica

Updated: Oct 8, 2018

Koliko su me kao djevojčicu impresionirale slavne žene velikih ekrana, glumice, pjevačice i manekenke, danas iskreno i jedino mogu me zadiviti žene koje se od ostalih pripadnica istog spola, odvajaju jer su potpuno svoje. Duge noge i tanki struk u očima jedne djevojčice, zamijenile su žene od čijih riječi ti se promijeni pogled na život. Kada sam na jednoj kafi sa Arietom, nakon što smo prepričavale zgode i nezgode, definisale odnose sebe i ostatka svijeta, rekla „Pa dobro...ti si hrabra žena, mi smo hrabre žene!“ umjesto potvrde te moje meni tako važne rečenice, iz nje je spremno izletjelo:

Ok. Ali zašto da budemo hrabre? Pa nećemo valjda da budemo partizanke !!!

Učili su nas da je hrabrost vrlina muškaraca.Tek poneki ženski izuzetak u obliku partizanke mogao je da bude hrabar, ali je pri tome ta partizanka u očima svijeta gubila jedan dio svoje ženstvenosti.Uzalud ti cipele na dvanaest centimetara od zemlje i cvijetna haljina, zavodljivi pogled na pola koplja, punđa na vrh glave i dugi nokti. Uzalud njišeš kukovima ako si krenula sama na daleki put, ako imaš nešto pametno da kažeš, nešto sama da uradiš, nešto da promijeniš, ako si se usudila pomisliti da nikoga ne trebaš. Partizanka si i mora da ti nešto fali u glavi. Što se tiče hrabrih muškaraca priznajem samo one koji se sa partizankom u kolo uhvate.

Prvu prijateljicu u mom životu mi je rodila tetka, zatim sam imala drugarice iz ulice, pa iz razreda, pa onda drugarice svojih drugarica, pa ozbiljne prijateljice. Meni je prijateljstvo bilo i ostalo svetinja i svako antiprijateljsko djelovanje nekih žena koje sam voljela u životu, doživljavala sam kao svoj lični neuspjeh. U silnim tugovanjima naučila sam birati one prave,vođena jedino svojim instiktom. Hvala svim mojim antiprijateljicama, jer su moja čula izoštrile do savršenstva. Moje prijateljice danas su moj nepogrešivi izbor, sila emocija čvrstih veza i potpunog prihvatanja. Istinsko su blago kojem dajem i posljednji atom svoje snage. Ja sam na svom putu srela i jednu Arietu i osjetila je. Za tri susreta i par sati razgovora s njom naučila, potvrdila i spoznala velike tajne obične posebne žene. To se ne dešava svaki dan.


Arieta Fetahović


Arieta je djevojčica koja je rasla na velikim trgovima Ankare i Moskve. To što danas ne poznaje granice, geografske niti one ljudskom taštinom stvorene, tragovi su njenog djetinjstva. Ljeta uz more, u srcu Dalmacije i miris bakine kuhinje, radost je koju nosi u svojim očima. Časna i ponosna baš kako i dolikuje jednoj Crnogorki. Možda je Sarajevo jedino mjesto na planeti gdje je mogla, u jednom koferu, ponijeti sa sobom sve svoje gradove. Kako god, u njemu sam je upoznala u njemu danas živi.

Imala je dvadeset i koju, kada je u inat svijetu i u ime ljubavi, krunisala brakom vezu protiv koje su bili svi. Imala je sedam godina više i sedam puta više hrabrosti kad je toj istoj ljubavi rekla zbogom, prvi put kad se osjetila iznevjerenom. Kaže kako je mogla i trebala pametnije izaći iz te priče, ali eto nije. Žene poput nje plate srcem i svoje i tuđe račune.Ostave i bakšiš životu, tek da se zna da galantnost nije odlika bogatih, već onih velikih. Ogromna je cijena, koju je platila da bi danas bila sretna u svojoj koži. Došli su dani u kojima je objašnjavala sebe, prvo sebi, mami, prijateljicama, svijetu. Od ljubavi je željela ili sve ili ništa. Od života isto toliko, a taj put je bio najgori makadam brdsko-planinskog tipa, litica lijevo litica desno, biraj sa koje strane ti se pada. Valjalo je ustanoviti zašto srce kuca brže onda kada pada mrak, zašto se dlanovi znoje u sred zime, zašto se želi iskočiti iz vlastite kože usred jednog predivnog sunčanog dana. Ustanoviti, prihvatiti i na kraju smijati se tome. Da, to se zove panični napad. Nije naodmet izgovoriti na glas, stanje u kojem je vaše tijelo potpuno van kontrole, kad možete samo čekati da prođe. Arieta je od svakog svog tjelesnog zemljotresa napravila zbirku urnebesnih komedija od kojih vrištim od smijeha. Dobro došli u klub, anksioznih žena koje gube dah, padaju u nesvijest, imaju umišljene moždane i srčane napade i svakog trena misle da će poludjeti. U tom klubu je uvijek dobra zabava, provjereno!

Nije novi početak novi stan i novi posao. Novi muškarac i novo auto. Novi početak je obračunati se sam sa sobom. Pokupiti sve slomljene komadiće sebe, baciti ih, pronaći nove. Reći „ne“ očekivanjima drugih, napraviti svoja pravila, pogledati u lice sebi, po potrebi zagrliti se i oprostiti. I tako je sve krenulo...ugodan život u vlastitom stanu, siguran posao sa fakultetskom diplomom. Redovnu platu i predivna putovanja, jednog je dana poništila ideja o preseljenu u drugu državu i pokretanje svog posla. Opet sedam puta hrabrija diže sidro i kreće u novu avanturu koja je iznjedrila onu djevojčicu koja živi svoj život ravno iz svojih grudi. To koliko je podmetnutih nogu preskočila, to koliko je puta zapela i pala, zna samo ona. Ja znam sa kakvim humorom sve to prepričava. Prepričava samo sa jednom željom. Da mi objasni kako na ovom svijetu ima i onih dobrih, kako je važno biti svoja, kako ne postoji niti jedan jedini razlog da ne pokušam živjeti život na svoj način. I to baš onda kad svi svjetovi oko tebe kažu da nećeš uspijeti. A ona je uspijela. Držala je svoj život u svojim rukama, bez garancije na bankovnom računu, sa danima koji su bili više loši nego dobri. Imala je sebe najbolju investiciju u koju se dala.


Arieta i njena Dora


Onda kada se okrenula sebi, počele su se otvarati prilike, u pravo vrijeme dolazili su pravi ljudi. Oni koji su otišli nikada nisu tu ni pripadali. Na jednog lošeg dva dobra su spremno čekala. Dese se sva čuda svijeta kada mi napravimo prvi korak. U vrtlogu svog života bila je zaigrana djevojčica, unuka ambasadora, buntovna djevojka, iznevjerena supruga, klijent mudrih psihologa, zaljubljena žena, kćerka profesora, tatin sin,brižna kćerka, studentica, ozbiljna saputnica, neshvaćena rodica, velika sestra, dužnik banke, učesnica važnih kongresa, poslovna žena, sretna supruga.

Ne znam kako da joj kažem, ali za mene je partizanka, naoružana do zuba mangupskim forama kojima nadmudruje stvarnost.Ponovo mi govori o ljubavi, o tome kako je njegov tata bolestan i kako ga vodi na preglede. Kako se sprema u daleku Švedsku samo da ga zagrli. Kako je čekala cvijeće od njega, ali mu to nije rekla. Ona će ga voljeti bez obzira na svaku ružu koju ne dobije, jer ona je korijen svakog cvijeta koji se ubere.

I na kraju...kako to samo može profesorica matematike,savršenom matematičkom logikom jedna mama dala je svojoj kćerki ime koje u prevodu na naš jezik znači zlatni život. Nije joj obećala ljubav bez bola, novac bez rada, uspjeh bez truda. Samo je mama znala da ova djevočica svoje zlato zlati sama. Arieta. Voljela bih da ta ista mama zna da njen salon odavno nije mjesto na kojem ćemo uljepšati svoje lice. Tu gdje stavimo čarobne kreme udahnemo njenu kćerku kao dozu topline i vjere koja nas čini posebnim.



E hajd' se sad usudi i pročardaj ovaj život gledajući kako vozovi prolaze, kad imaš tu privilegiju da piješ kafu sa jednom ženom koja ti dā čisto srce na dlanu i objasni da su sjever i jug samo strane svijeta ostavljene na izbor nama.

Lektura: Amela Ademović

1,696 views