Kažeš ljubav, a misliš sex !

Na kalendaru osam isplaniranih vikenda. Između svakog vikenda pet radnih dana, sa dobro poznatim početkom i krajem. Nove sandale preklinju kišu da prestane padati. Ljeto je i dugo sam ga čekala. Godišnji odmor provest ću u ponavljanju rečenice : Na godišnjem sam!

Planovi za godišnji su počeli u januaru. Jedno daleko selo, zeleni brežuljci, lavanda uz koju se budim, polja suncokreta,veseli ljudi. Koji vikend na moru i slavna rečenica "Samo da hoće ugrijati". Kako se samo ljeto činilo dugo i toplo dok smo ga gledali očima jedne hladne i duge zime.  Varka dugog ljeta ostala je još od vremena kampovanja na Pelješcu, kad se na more odlazilo sa zadnjim školskom zvonom,a vraćalo kući tek koji dan prije početka škole. Ove godine slavim dvadeset godina mature... otprilike toliko moja ljeta nisu duga.

Ostale su meni u navici i mnoge druge varke. Jedna od njih je da će se desiti nešto veliko, samo od sebe. E pa neće! Nisi drvo-pomakni se.

Mi sa kontinenta na ljeto gledamo kao jedino vrijeme u kojem se stvarno živi. Puni ambicija i velikih želja, namaštavamo šta ćemo sve raditi u vrelim ljetnim danima. Za sve što nismo mogli raditi tokom godine krivi su magla i smog. A najveća magla je ona u našoj glavi , po zimi i po ljetu. Čudni Balkanci...kako se ono kaže - Najveća planina je kućni prag.

Sve što mi pada na pamet sa ovim ljetom je silna želja da ga konzumiram. Da ostavim sve obaveze i jednostavno nestanem. Da se probudim u sedam i da mi zbog toga nije žao, da razgovaramo i smijemo se do kasno u noć, mirišemo na losion od kokosa, jedemo breskve koje cure niz ruku. Kad mi je Maja poslala poruku sa juga:  "Ovdje je taman...prema tome-pasoš u ruke i bosa na trg!", ja sam osjetila svu težinu zatvora vlastitog života, proklela ga hiljadu puta, zatvorila prozor da ne čujem kišu i  podlegla staroj varci...desit će se nešto, jednom. Neka mi oproste oni što nemaju sijede, ali je velika istina "Sve je lako kad si mlad" , pa čak i podnosti vlastite zatvore.   

                 

  Dođe to sa godinama...ne možeš voljeti na silu, ne možeš hladnu kafu, ne možeš leći bilo gdje, ne možeš piti loša vina, ne možeš sjediti gdje ti nije mjesto, ne možeš ljubiti ako nije srcem, ne možeš se glupirati sa bilo kim, ne možeš trošiti dane  kao da su tuđi, ne možeš reči ljubav, a misliti sex. Upariš osmijeh sa haljinom, noć sa toplim vjetrom, maglu sa sjetom, sunce sa bosim nogama. Na putovanja nosiš sve manje cipela, sve više sebe. Poželiš ostati više nego doživjeti. Od mladosti nosiš samo so u kosi i osmijeh za one koji se ljube. To tako treba, neka vrijeme bude govornik umjesto nas.

Pogled na kalendar bio je tužniji od kiše koja ne želi prestati padati. Petnaest dana godišnjeg obojit će cijelu godinu. Pitam se ko koga ovdje ne želi... ja ljeto ili ljeto mene. Na mom dvokvadratnom balkonu dočekati ću jesen i onda ću se pitati ko mi je ukrao ljeto. I ko je ukrao sve moje dane. Čini se lako, a opet preteško. Prevariti malo život i dobiti vrijeme samo za sebe. Voljeti zimu i znati da dolazi dugo toplo ljeto. Svaki dan je prilika za naprijed. A treba početi!

Ako se ikada ljeto bude zvalo mojim, neka to bude na onom trgu na kojem ću stajati bosa i neka pored mene bude samo neko ko će znati koliko me to veseli.

Ako kažeš ljeto, nek ljeto i bude!

Herceg Novi, Montenegro

117 views