Dobre godine neka se broje po dobrim ljudima

Nisam planirala ništa, a desilo se sve. Držala sam se samo za svoju suknju i oslanjala se na dobre i pametne ljude. Ova godina mi je kao nagradu za vjeru u sebe donijela prave anđele i vulkane energije, koji hodaju na dvije noge i koji neuspjehe broje kao korake do uspjeha.





Ljudi koji vas žele upoznati nosit će vas kroz život potpuno prirodno. Kao dio sebe, svoju ruku ili nogu. Možda ta ruka nije uvijek snažna ili ta noga nije baš najbrža, ali je neodvojivi dio njih.



Oni koji vas ne poznaju, koji kroz vaš život uskoče na usputnim stanicama, ponudit će vam cijelu zbirku vaših lica i vrlo vjerovatno da mnoga od tih lica neće pripadati vama. Dobri će u vama vidjeti dobro, kukavice će misliti da ste kukavica, sitničavi će vam zamjeriti jer ste sitničavi, lažovi će biti u silnom uvjerenju da ih lažete, nesposobni će misliti kako nikada nećete uspjeti, duhoviti će izvući iz vas šale koje niste ni sanjali da možete izgovoriti i na kraju oni koji ne vole sebe nikada neće voljeti ni vas.



Moja sestra živi u dalekoj Australiji. Prošlo je tri godine od našeg posljednjeg aerodromskog zagrljaja sa mnogo suza. Prošlo je pola života, od našeg posljednjeg iskrenog razgovora. Prošlog decembra rodila je djevojčicu. Najljepše biće koje su moje oči vidjele. Molila sam je da me nazove kada krene u porodilište. Nisam fizički mogla biti uz nju, ali sam silno željela u mislima biti sa njom. Biti svjesna trenutka u kojem moja sestra rađa svoje prvo dijete. Biti svjesna i zapamtiti ga. Danima sam čekala taj poziv. On se nikada nije desio. Nazvala me je dva dana nakon poroda, tačnije napisala mi je poruku i saopštila tu divnu vijest. Ja sam bila spremna porađati se s njom, osjetiti svaku bol na svakoj koščici svoga tijela, otplakati s njom radost, vrisnuti onda kada postane neizdrživo. Željela sam podijeliti s njom život, onako kako to sestre rade. Ne porukom, već srcem. Nisam se porađala s njom, ali je moje tijelo reagovalo visokom temperaturom i zbrkanim mislima. Radovala sam se toj maloj mrvici, novom životu, sreći svoje sestre i progutala zajedno sa brufenom sve ono što me je boljelo.



Postoje i oni koji vas vole, ali vas ne poznaju. U ime ljubavi njima oprostite i tako sačuvajte svoje srce od pucanja.




Ovo su godine visokih cijena, lažnih života koji su bezvrijedni i vrijednosti koje su izgubile cijenu. Ipak jedna stvar se nikad nije promijenila - najskuplje su one stvari koje nije moguće platiti novcem. Te se prilike plaćaju svaki dan, svake minute, posvećenošću uma i predanošću srca. Zbog toga često zaključimo kako oni koji su prema stanju bankovnog računa jako bogati, zapravo nemaju ništa. Valuta u kojoj se plaća sreća i zadovljstvo u njihovim bankama se ne konvertuje. Zbog toga mi se podrugljivo smiju, kad ne mogu vidjeti razlog moje sreće. Zbog crvenog ruža i osmijeha koji blješti više od skupih naušnica vjerovat će da svaku noć prije spavanja zaključam sef i stavim ključ ispod jastuka. Pred spavanje poljubim dva mala obraza i zahvalno pogledam prema nebu. Ponekad od nemira ne mogu da zaspim, misleći da ću ih budna sačuvati od nepravde.



Ljudi se daju lako zavarati. Kao osnovnu jedinicu mjere, uzimaju sebe i od toga dalje ne vide.

Po snijegu i minusu, lampicama i ukrasima osjeća se kraj godine. Upalit ću lampice i kad mi dođe sestra, jer to će biti moj najveći praznik. Ne znam da li ćemo ikada iskreno razgovarati, ali ću je ljubiti za sve ove godine u kojima mi nedostaje. Hvala ovoj godini. Svi oni koje volim su živi i zdravi. Mama po ko zna koji put planira renovirati stan i ja se divim životu koji još kuca u njoj. Djeca su nizala petice, jedno od njih je doniralo kosu, drugo se glasno borilo za svoja prava. Ja sam snimala film i pisala gotovo svaki dan. Isak je slavio prvi rođendan i nedugo nakon toga napravio prve korake. Na jednom kraljevskom vjenčanju osjećala sam se kao princeza. Krunu su mi stavili prijatelji, još uvijek je na mojoj glavi. U moj život stigle su sjajne žene. Njihova pružena ruka je autoput bez znakova ograničenja. Željela sam da se desi ljubav jednoj ženi koju volim od kada znam za sebe. Moja želja se ostvarila. Jedan od poslova koji radim u svom nazivu ima riječ komedija. Hvala godini koja je odlučila da se smijem više. Živim u zemlji koja je izgubila radost, ali ja nisam izgubila nadu. Moj direktor je najbolji čovjek na svijetu i zbog toga se vrijedi svako jutro probuditi prije šest. Još uvijek pušim i to će ovu godinu učiniti savršeno nesavršenom.



Dobre godine neka se broje po dobrim ljudima. Ne onima koji će vaše ime izgovoriti u lažnom deminutivu, već onima koji će vam dati vaše ime na njihov način. Okrenite glavu od ljudi koji ne vjeruju u prijatelje. Dajte priliku sebi da započnete, da se usudite, da kažete Ne, da plačete, da volite, da plešete, da budete nepromišljeni, da stvarate, da ne radite ništa, da ne želite, da uspijete. I čuvajte one koji će sva vaša lica znati nazvati pravim imenom...u godinama koje dolaze.





Postoji siguran put do sreće. Poznavati sebe i voljeti se.


I ne dajte se zavarati. I godine i lampice u našim su rukama.


Sretna Nova!


Lektura: Amela Ademović

1,043 views2 comments